Naš put - 1. dio

Slijedi govor koji je Sri Chinmoy dao opisujući svoj duhovni put.

Naš put je prvenstveno put srca, a ne put uma. To ne znači da mi kritiziramo put uma. Daleko od toga. Mi osjećamo da nas put srca brže vodi prema našem cilju. Pretpostavimo da želim otići u mjesto koje je udaljeno 500 km. Do odredišta mogu doći bilo da hodam ili letim. Nesumnjivo je da ću prije doći na odredište ako idem avionom. Slično tome, ako koristimo srce koje teži a ne sumnjičavi um, brže ćemo stići do svog cilja. Srce je sama ljubav. Um je vrlo često sama zbunjenost. Kada kažemo srce, mi mislimo duhovno srce koje je preplavljeno božanskom ljubavlju.

Srce je strašno važno jer je u njemu živo prisustvo duše. Istina je da svijest duše prožima čitavo tijelo, ali stvarni položaj duše je unutar srca. Duša ima sve: Mir, Svjetlost i Blaženstvo u beskrajnim količinama. Ove božanske osobine srca dobivamo izravno iz duše. A iz srca možemo ih dovesti do uma, do vitala i do tijela. Bog je krajnje jednostavan. Mi smo ti koji ga smatramo kompliciranim. Bog govori najjednostavnijim jezikom, samo što ga mi ne razumijemo. Potpuno smo gluhi. Gluhi smo već stoljećima. Jadan Bog, On neprestano i neumorno govori, a mi Ga nemamo vremena saslušati.

Naš put je put jednostavnosti. Dijete je jednostavno, ono voli svoju majku. Ne mora voljeti nikoga drugog, njegova majka je njegov svijet. Ono se potpuno predaje majci. Ako ga majka traži da nešto učini, ono sluša majku. Dijete je tako jednostavno da pokušava sve učiniti da bi zadovoljilo svoju majku, a u zadovoljenju majke, ono ispravno postupa i dostiže svoj najviši cilj.

U običnom životu, kada netko voli drugu osobu, tada većinu vremena provodi s tom osobom. Predaje toj osobi svoje dragocjeno vrijeme. Ako je to prava ljudska ljuba - ne božanska, već ljudska ljubav - tada se katkada predaje tuđim hirovima čak i kada su apsurdni. Predaje se jer je njih dvoje stvorilo unutarnju i vanjsku vezu pomoću snage njihove ljubavi. Ako netko, dakle, voli drugu osobu, spreman je za nju žrtvovati čak i svoju dragocjenu mudrost.

U duhovnom je životu potpuno drukčije. Božanska nas ljubav nikada ne veže. Čak suprotno, širi nas i oslobađa. Kada vidimo i osjetimo da se oslobađamo, iznutra osjećamo božansku dužnost da nešto učinimo za našeg unutarnjeg Pilota. Kako možemo ostati postrani od nekoga tko nam je sve dao, tko nam je donio poruku božanske Ljubavi i Samilosti? Je li moguće da mu zauzvrat nećemo ništa dati? Ako ostanemo u vanjskome svijetu, samo sve pokušavamo zgrabiti i imati, čak i ono što pripada drugima. Ali ako živimo u duši, pokušavamo unutarnjem Pilotu neprekidno davati sve što imamo i sve što jesmo. Božanska ljubav znači samodavanje.

nastavak